Da li je ministar financija Slavko Linić u pravu ili priča bez argumenata?

Zbog izjava i komentara u medijima, skupovima i kuloarima odlučili smo provjeriti koliko je  Ministar financija Slavko Linić u pravu kad u Jutarnjem listu 11.11.2012. u povodu skorog uvođenja fiskalnih blagajni tvrdi da je prikazana zarada kafića 95 kuna ili 13€:

„…da je dnevni dohodak 65 kuna, kod trgovine živežnim namirnicama 100 kuna, a kod barova 95 kuna – izjavio je ministar Linić pojašnjavajući odluku o uvođenju obveznih fiskalnih blagajni.“  

Provjerimo, dakle,  slaže li se računica i što kažu činjenice.

U tu svrhu uzeli smo zadnje raspoložive potpune podatke Državnog zavoda za statistiku – za 2010. godinu, koji su za ovu svrhu sasvim  dovoljni. Evo što smo ustanovili:

Te je godine od usluga pripremanja hrane, pića i napitaka u Hrvatskoj 13.576 zaposlenih u 1.347 poslovne jedinice ostvarilo 5,5 milijardi prihoda, trećina u poduzećima, a dvije trećine ostvarili su obrtnici sa četvrtinom od ukupno zaposlenih u ovoj djelatnosti. Najviše poslovnih jedinica drže obrtnici – čak 90%.

Prijavljeni prosječni dnevni prihod po zaposlenom iznosio je 300 kn, u poduzećima 430 kn, a u obrtnika 260 kn. Dnevni prihod po ugostiteljskom objektu iznosio je prosječno 1.120 kn, u tvrtkama 3.900 kn, a u obrtnika gotovo pet puta manje svega 810 kn.

Naravno da bi pogrešno bilo proglasiti sve obrtnike nepoštenima kao i sve tvrtke ispravnima, ali ovolika razlika u dnevnom prihodu realna je jer  je tvrtkama zbog detaljnog i složenog praćenja poslovanja ipak znatno više sužen manevarski prostor za rad na crno i otežano „muljanje“ nego je to slučaj u obrtnika.

Koliko od prihoda ugostitelji izdvajaju za plaće i koliko im preostane za troškove poslovanja?

Prosječna neto plaća u 2010. godini u ugostiteljstvu iznosila je 3.705 kn, bruto 6.067 kn pa je mjesečni trošak radnika za ugostitelja bio oko 6.000 kn. Znači radnik u tvrtkama  donio je u prosjeku  13.000 kn prihoda mjesečno od čega je nešto manje od polovice otišlo na njegovu plaću dok u obrtnika gotovo  80% prihoda koje ostvari ode za njegovu plaću.

Tako za sve ostale troškove poslovanja osim plaća, za robu i materijal, režije, potrošni materijal, financijske i druge rashode pravnoj osobi ostane više od polovice, a obrtniku svega petina ostvarenog prihoda.

Dodamo li tome da je ugostiteljima za podmirivanje materijala i robu koje nabave i prodaju potrebno prosječno trećina  ostvarenog prihoda, možemo zaključiti da su procjene ministra Linića bile preoptimistične.

 Ima li istine u izjavi anonimnog ugostitelja?

Koliko ima istine u priči anonimnog ugostitelja o tome kako to on „štrika“ promet. Novinar Jutarnjeg lista napisao je: „..od tih dvije tisuća kuna, najčešće bi prijavio oko 600 kuna. Na tih 600 kuna mora platiti PDV, koji iznosi oko 150 kuna ….. konobare nije prijavljivao na puni iznos plaće, već su bili prijavljeni na minimalac koji iznosi oko 2.200 kuna, na što treba platiti i nešto više od tisuću kuna doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dobijemo trošak plaće od oko 3.500 kn mjesečno.

Koliko je reprezentativan primjer anonimnog ugostitelja? On ostvaruje oko 2.000 prihoda dnevno od čega iskazuje 600 kn. Iz podataka koje smo prikupili vidimo da tvrtke u prosjeku dnevno ostvaruju oko 3.900 kn prihoda po poslovnom objektu,  a obrtnici samo 800. Radi se o prosjeku, što znači da su izvjesni prosječni dnevni prometi pojedinih ugostitelja od 100 kn dnevno.

Uzmemo li u obziru da pravne osobe – tvrtke imaju manji broj poslovnih jedinica i veći broj mjesta može se zaključiti da je njegova priča dobar primjer koji potvrđuje statistika – i obratno.