Koliko su zaista hrvatske kompanije ulozile u Srbiju?

U hrvatskoj i u srpskoj javnosti i službenim izjavama i analizama i medijima i u često se govori kako u Srbiji posluje oko 200 hrvatskih kompanija, a najznačajnije i najveće su Agrokor, Atlantik Grupa, Nexe grupa, Magma, Vindija, Podravka, DIV Samobor.

Najčešće se spominje iznos od 500.000.000 €  uloženog hrvatskog kapitala i vrijednost robne razmjene od 900.000.000 $ u 2011. godini uz značajno smanjenje defiicita Srbije sa 83.000.000 $ u 2010 godini na svega 752.000 $ u 2100. godini iako se na temelju podataka za 11 mjeseci govorilo o suficitu od 13.000.000 $.

Pri tome se jednom govori o ulaganju i poslovanju hrvatskih kompanija,  a drugi put o hrvatskim ulaganjima u srpsko tržište ili pak o hrvatskom kapitalu u Srbiji. U svakom od tih slučaja spominju se približno iste brojke i govori se u ulaganju hrvatskih pravnih osoba zanemarujući pri tome privatni kapital hrvatskih građana.

Ponekad se, nažalost podaci koriste i tumače na način koji nimalo ne pomaže niti hrvatskim niti srpskim gospodarstvenicima, u tonovima kakve se na ovim područjima moglo čuti mnogo puta u povijesti i koji su, radi prikrivanja nesposobnosti onih koji bi trebali nositi pozitivne promjene, rezultirali primjenom stare filozofije žrtvenog jarca.

Često se zadržava na iznošenju brojki o ulaganjima i razmjeni, daju se djelomične i nepotpune informacije, prema prilici, a propušta se provjeriti tko to stvarno „posluje“, kako i koje rezultate ostvaruje.

Isitna o hrvatskim investicijama u Srbiji

Evo kakvo je stanje danas. Podaci o financijskom rezultatu poslovanja od 2011 su godine, a podaci o blokadama, stečaju, insolventnosti, nelikvidnosti i broju subjekata iz 9 mjeseca ove godine.

Stanje brojki je ovakvo: Na srpskom tržištu prisutno je 213 hrvatskih kompanija, odnosno 213 hrvatskih tvrtki od čega je:

• 20 je blokirano ili insolventno ili u stečaju
• 25 registriranih ne posluje: nikad nisu poslovali ili su prestali poslovati
• 24 u značajnim sudskim sporovima uz pad aktivnosti i financijske stabilnosti uz istovremeno poslovanje s gubitkom

Da bismo izdvojili hrvatske tvrtke za koje možemo reći da stvarno posluju odlučili smo ih filtrirati po kriteriju najmanje 10 zaposlenih i više od 100.000 € godišnjeg prihoda, da nisu u stečaju ni insolventne i da kontinuirano posluju. Tada nam od 213 tvrtki u vlasništvu hrvatskih pravnih osoba ostaju 52 dakle manje od četvrtine koji normalno posluju na području tržišta Srbije. Kad od njih 52 tvrtke izuzmemo monopoliste regije: Agrokor, Vindiu, Nexe, Podravku, Plivu tj. Tevu, Dukat, Kraš, Badel, DIV – ostaje svega 38 tvrtki u vlasništvu hrvatskih pravnih osoba.

U izvještajima i analizama kao i člancima u kojima se govori o hrvatskom kapitalu nikad se ne uključuju srpske tvrtke u u koje su uložili hrvatski državljani. Stoga prema spomenutim kriterijima broja zaposlenih i ostvarenih prihoda možemo dodati još 20 tvrtki u koje je uložen kapital hrvatskih građana. Tako, kad se govori o hrvatskom kapitalu na srpskom tržištu, možemo ustvrditi da se radi o od ukupno 72 tvrtke od čega su polovica regionalni monopolisti.

Jesu li informacije o stranim ulaganjima korektne?

Provjerava li se prije objavljivanja ovakvih informacija kako stvari stvarno izgledaju? Tko i koliko njih zapravo posluje. Kakvo je zapravo stanje? Koliko je početni kapital povećan, a koliko je od njega smanjeno ili izgubljeno. Očito da ne jer se istovremeno navode imena tvrtki od kojih su neke već pojele vlastiti kapital ili su pred stečajem, nelikvidne, insolventne. Da ne govorimo da se pri tome uopće ne gleda kakvo je financijsko stanje, uspješnost poslovanja i perspektiva tvrtki majki i tvrtki kćeri.

Imajući u vidu značajan utjecaj na javnost, naročito kad se stalno ponavlja iz kompetentnih izvora – javnost uglavnom podatke uzima zdravo za gotovo. Uostalom najveći dio javnosti nije u mogućnosti podatke provjeriti.  Kakva je namjera ovakvih informacija kad su često površne i selektivne i kakvu korist čine povećanju kvalitetnih ulaganja i poslovanja kao i povećanju međusobne razmjene i zdravih ulaganja.

Zašto se rijetko nailazi na informacije poput Petra Grubišića u Monitoru piše: „Hrvatske tvrtke prilaze privatizaciji u Srbiji s puno više pažnje i brige o radnicima i razvoju kupljenih tvrtki od nekih drugih europskih ulagača.  Zanimljiv je podatak da su Slovenci kupili puno više srpskih tvrtki od Hrvata, a da su Hrvati u kupnju uložili više novca od njih. Taj podatak pokazuje da su se hrvatske tvrtke odlučile na kupnju većih srpskih tvrtki, a Slovenci na manje i srednje tvrtke.“

Uostalom, uopće nije bitno koji je kapital i čija ulaganja i kompanije su u pitanju. Kad se u javnosti govori ili piše o stranim ulaganjima u domaće kompanije najčešće se govori o ukupnim ulaganjima i to kao u spomenutom slučaju „unesenom hrvatskom kapitalu na srpsko tržište“. Tada se govori u eurima uz istovremeno navođenje robne razmjene deficitu ili suficitu i tad se govori američkim dolarima, pa i u slučajevima kad se navode podaci za razdoblja od 1999 do 2011 zanemarujući pri tome da se u ovom periodu za 1 € moglo dobiti od 0,68 $ do 1,13 $ dakle ako želite povezivati ova dva podatka, očekujte pogrešku do 60%.

Da li je to stvarno ulagačev novac, dakle stvarno  strani kapital koji je ulagač „donio“ ili je posuđen novac uz hipoteke domaće kompanije ili je pak zarađen i reinvestiran novac. Razlike su bitne, jer javnost pojam „stranog ulaganja“ u najvećem  uglavnom percipira kao novac ulagača, dakle novac koji je ulagač „donio sa sobom“, rjeđe novac koji je ostvario poslovanjem domaće kompanije.

Svjesni problema i relativno niske razine poslovnih aktivnosti, a u želji da doprinesemo boljoj ulagačkoj klimi, kompanijama olakšamo poslovanje i smanjimo rizike, odlučili  smo pružati podršku kako hrvatskim ulagačima u Srbiji tako i srpskim u Hrvatskoj stavljajući im na raspolagenja znanje i iskustvo koje smo stekli kao i ASC sustav upravljanja poslovanjem koji smo godinama stvarali.

U tome smo naišli na punu popdršku Predstavništva Hrvatske gospodarske komore u Srbiji s kojima u suradnji organiziramo forum pod nazivom “Problemi i izazovi poslovanja u Srbiji – kako jednostavnije i sigurnije poslovati?” koji će se održati u četvrtak, 25. 10. 2012.  od 10,00 do 12,00 sati u Predstavništvu HGK u Srbiji, Resavska 34, Beograd. Prijaviti se možete ovdje.